24 sata Party People Review

Super.

Da, znate, rijetko kada Mush osjeća potrebu da zapravo piše o filmu na ovoj stranici. Imam Minutu da izrazim svoje osjećaje, a s novom emisijom OSCAR koju imamo u pripremi nema potrebe da neke misli stavljam na papir.

Međutim...

Nakon gledanja filma 24-satni party ljudi i govoreći BB-u o tome, osjećao sam se prisiljenim dati ovom filmu malo virtualne tinte. Bilo je jednom riječju..., super. Ukratko, reći ću da film prati novinara koji pokušava otvoriti underground glazbenu scenu u Manchesteru u Engleskoj kasnih 70-ih. Počinje na SEX PISTOLS nastupu gdje ima samo 42 osobe, a zatim nas vodi kroz povijest scene (vidjeti se kratki pogledi na THE CLASH, THE BUZZCOCKS i neke druge temeljne bendove) zatim se smiri i fokusira se na JOY DIVISION i SRETNI PONEDJELJAKOVI.

Nisam ljubitelj rave glazbe ili kulture, ali opet većina ljudi nije veliki obožavatelj boksa pa se slažemo da se ne slažemo. Spominjem stvar o raveu jer je to nešto u što se ova glazba pretvorila. Za mnoge koje sam poslao da pogledaju ovaj film ne mogu ga proći (iako je spomenuta devolucija samo kratak dio filma). Ono što me intrigira je kako je nastala scena, kako ju je novinar odnjegovao prvo jednom malom TV emisijom, a onda otvorio klub posebno da bi ti bendovi imali gdje svirati. Zatim je osnovao izdavačku kuću FACTORY RECORDS kako bi izbacio te bendove. Nakon što sam bio dio hardcore scene Orange Countyja i vidio etiketu poput NETWORK SOUND